Ovo je priča koju vrlo rado pričam,
to je priča o Bozi zvanom Pub.
Jedni ga hvale, drugi žale,
treći kažu: 'E moj brale,
taj je bio kvaran kao šupaljzub.'
Odavde pa sve do Pešte i do Srema na jug
još priča bajke o njemu mutni kockarski krug,
i kažu: 'Taj u životu nije igrao na dug.'
I svi se slažu kako danas nema takvih
kao što je Boza Pub.
Negde je imao imanje,
to se znalo više manje,
mada o tom nije pričo ni za lek.
Treblo je biti veterinar,
al' je terao neki inat
pa je živeo od kocke čitav vek.
O taj je pratio karte k'o da vidi kroz njih,
i uvek hladan ko špricerc,
uvek opasno tih.
I samo kad ga tera maler
on bi rekao stih.
I svi još pamte reči
kojim maler tera Boza zvani Pub:
'Džaba vam novci, moji sinovci,
džaba vam bilo dobre volje.
I pogledi čvrsti, lepljivi prsti,
ja ipak varam malo bolje, e pa da.
A karta je kurva,
izvinite me što psujem
jer ja samo pričam onako kako čujem
i ako su lagali mene
i ja lažem vas.
Tu priču zna svako od vraga do popa
jer mnogi su mangubi ostali tropa.
Kockar se krije i čuči u svakom od nas
i čeka pravi čas.'
Jednom se kartao s nekim ruskim emigrantom,
to je bio lihvar bogat kao knez.
Igrao je i upravnik poste,
zvani Ljupče od miloste
i neki svercer kog je jurio sav srez.
U to je partija bila,
još se priča o njoj,
kibiceri u transu,
hladan probio znoj.
Na stolu kamera para,
da ne spominjem broj.
I povukao je damu na osamnaest
mrtav hladan Boza Pub.
Al' znate za ono
kad je sa izvesnim baronom
igrao četiri dana,
to je bio rat.
Isle ga stalno karte jake
pa je odneo fijaker,
crnog konja, tabakeru,
štap i sat.
Baron je pričao posle
da je špil bio star,
da je previše pio,
da ga ponelo žar.
Pa svi što gube se ljute,
to je poznata stvar.
I svako gubi bar po nekad,
al' nikad Boza zvani Pub.
Džaba vam novci, moji sinovci,
džaba vam bilo dobre volje.
I pogledi čvrsti, lepljivi prsti,
ja ipak varam malo bolje, e pa da.
A karta je kurva,
izvinite me što psujem
jer ja samo pričam onako kako čujem
i ako su lagali mene
i ja lažem vas.
Tu priču zna svako od vraga do popa
jer mnogi su mangubi ostali tropa.
Kockar se krije i čuči u svakom od nas
i čeka pravi čas.
Sa švalerske strane nije spadio u tarzane
al' daleko od tog da je bio zec.
Imao je neke tu i tamo,
al' svi dobro znamo
da kod žena igra neki peti kec.
Ljubav je igra u kojoj često ne pali blef,
srce se otvara teže nego najbolji sef.
Imao je on svoje dame
karo, pik, herc i tref.
I bio im je veran
sve do sudnjeg dana
Boza zvani Pub.
Gospodo draga,
on je nestao bez traga
i to čitavoj priči daje čudan ton.
Neki se džambaši kleli
da su kod Sombora sreli
nekog tipa što je bio isti on.
Možda ga odvela karta čak u Prag ili Beč,
već dugo o njemu niko nije čuo ni reč.
Da l' se još drži na svetu il' je predao meč,
Pa s andjelima na vrh neba
igra raub, preferans i ajnc
to je priča o Bozi zvanom Pub.
Jedni ga hvale, drugi žale,
treći kažu: 'E moj brale,
taj je bio kvaran kao šupaljzub.'
Odavde pa sve do Pešte i do Srema na jug
još priča bajke o njemu mutni kockarski krug,
i kažu: 'Taj u životu nije igrao na dug.'
I svi se slažu kako danas nema takvih
kao što je Boza Pub.
Negde je imao imanje,
to se znalo više manje,
mada o tom nije pričo ni za lek.
Treblo je biti veterinar,
al' je terao neki inat
pa je živeo od kocke čitav vek.
O taj je pratio karte k'o da vidi kroz njih,
i uvek hladan ko špricerc,
uvek opasno tih.
I samo kad ga tera maler
on bi rekao stih.
I svi još pamte reči
kojim maler tera Boza zvani Pub:
'Džaba vam novci, moji sinovci,
džaba vam bilo dobre volje.
I pogledi čvrsti, lepljivi prsti,
ja ipak varam malo bolje, e pa da.
A karta je kurva,
izvinite me što psujem
jer ja samo pričam onako kako čujem
i ako su lagali mene
i ja lažem vas.
Tu priču zna svako od vraga do popa
jer mnogi su mangubi ostali tropa.
Kockar se krije i čuči u svakom od nas
i čeka pravi čas.'
Jednom se kartao s nekim ruskim emigrantom,
to je bio lihvar bogat kao knez.
Igrao je i upravnik poste,
zvani Ljupče od miloste
i neki svercer kog je jurio sav srez.
U to je partija bila,
još se priča o njoj,
kibiceri u transu,
hladan probio znoj.
Na stolu kamera para,
da ne spominjem broj.
I povukao je damu na osamnaest
mrtav hladan Boza Pub.
Al' znate za ono
kad je sa izvesnim baronom
igrao četiri dana,
to je bio rat.
Isle ga stalno karte jake
pa je odneo fijaker,
crnog konja, tabakeru,
štap i sat.
Baron je pričao posle
da je špil bio star,
da je previše pio,
da ga ponelo žar.
Pa svi što gube se ljute,
to je poznata stvar.
I svako gubi bar po nekad,
al' nikad Boza zvani Pub.
Džaba vam novci, moji sinovci,
džaba vam bilo dobre volje.
I pogledi čvrsti, lepljivi prsti,
ja ipak varam malo bolje, e pa da.
A karta je kurva,
izvinite me što psujem
jer ja samo pričam onako kako čujem
i ako su lagali mene
i ja lažem vas.
Tu priču zna svako od vraga do popa
jer mnogi su mangubi ostali tropa.
Kockar se krije i čuči u svakom od nas
i čeka pravi čas.
Sa švalerske strane nije spadio u tarzane
al' daleko od tog da je bio zec.
Imao je neke tu i tamo,
al' svi dobro znamo
da kod žena igra neki peti kec.
Ljubav je igra u kojoj često ne pali blef,
srce se otvara teže nego najbolji sef.
Imao je on svoje dame
karo, pik, herc i tref.
I bio im je veran
sve do sudnjeg dana
Boza zvani Pub.
Gospodo draga,
on je nestao bez traga
i to čitavoj priči daje čudan ton.
Neki se džambaši kleli
da su kod Sombora sreli
nekog tipa što je bio isti on.
Možda ga odvela karta čak u Prag ili Beč,
već dugo o njemu niko nije čuo ni reč.
Da l' se još drži na svetu il' je predao meč,
Pa s andjelima na vrh neba
igra raub, preferans i ajnc