Zajedno smo rasli,grade ja i Ti,

isto plavo nebo poklonilo nam stih.

Ispod Trebevića sanjali smo sne,

Ko će brže rasti, ko će ljepši biti?

Ti si bio velik, a rodio se ja,

S Igmana uz osmijeh slao si mi san.

Dječak koji raste zavolio Te tad,

Ostao je ovdje vezan za svoj grad!

Bilo gdje da krenem o Tebi sanjam,

Putevi me svi Tebi vode.

Čekam s nekom češnjom na svjetla Tvoja,

Sarajevo, ljubavi moja!

Pjesme svoje imam i ja ih pjevam,

želim da Ti kažem što sanjam.

Radosti su moje i sreća Tvoja,

Sarajevo, ljubavi moja!

Kad prođu zime i dođe lijepi maj,

Djevojke su ljepše, ljubavi im daj.

Šetalište tamno udisajima zri,

Neke oči plave, neke oči nježne.

Sad je dječak čovjek i zima pokri brijeg,

Park i kosa bijeli, al' otići će snijeg.

Proljeće i mladost ispunit će tad,

Sarajevo moje, jedini moj grad!

Bilo gdje da krenem o Tebi sanjam,

Putevi me svi Tebi vode.

Čekam s nekom češnjom na svjetla Tvoja,

Sarajevo, ljubavi moja!