Vece ne mirise na rakove i skoljke
vece je blijeda fleka boje cimeta
uzimas cipele za setanje kroz snove
ulica voli ritam tvojih koraka

Vjetar se provlaci kroz nepoznate rijeci
asvalt se miluje sa tvojim stiklama
suvise mekan da bih mogao da sprijecim
ovo je vece puno tvojih tragova

Kad hodas ne zastajkujes
i zemlju ne dodirujes
a mene ne primjecujes

I uporno se trudis da me prodje pozuda
jos drhtim od tvog pogleda
iz nekih starih razloga
ne mogu da se sredim